Natrag

Vitamini B skupine

U vitamine B skupine ili vitamine B kompleksa kako ih često nazivamo ubrajamo 8 vitamina, pojedinačno poznatih kao: B1 – tiamin, B2 – riboflavin, B3 – niacin, B5 – pantotenska kiselina, B6 – piridoksin, B9 - folna kiselina ili folati, B12 – cijanokobalamin te biotin ili vitamin H.

Povijest

U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća izoliran je tiamin ili vitamin B1. To je prvi organski spoj proglašen vitaminom. Tijekom godina uslijedilo je otkriće i drugih vitamina B skupine.

Svojstva  

Kao i za većinu drugih, i za vitamine B skupine kažemo da su esencijalni, jer ih naše tijelo ne može samo stvoriti. Vitamini B skupine topivi su u vodi.

Tiamin je dobro topiv u vodi, dok alkohol ometa njegovu apsorpciju.

Riboflavin je vrlo osjetljiv na izlaganje zraku i svjetlosti. Ako je hrana tijekom kuhanja izložena svjetlosti, njegov gubitak može biti čak do 50% u odnosu na sirovu hranu. Teško je topiv u vodi.

Nikotindamid je lako topiv u vodi i u alkoholu, dok je nikotinska kiselina topiva u vrućem alkoholu i vrućoj vodi. Kuhanjem se tek djelomice razgrađuju.

Pantotenska kiselina dobro je topiva u vodi, nestabilna je i higroskopna.

Piridoksin je dobro topiv u vodi, ali nešto teže u alkoholu. Mora ga se čuvati od svjetla, jer se pod utjecajem svjetla razgrađuje.

Folna kiselina teško je topiva u vodi, a pri dužoj pripremi hrane i pri povećanoj temperaturi se razgrađuje.

Cijanokobalamin je specifičan po tome što jedini u svojoj strukturi sadrži metal – kobalt. Uz to je i najveći i najsloženiji među vitaminima B skupine.

Vitamini B u organizmu

Svaki od osam vitamina B skupine u našem organizmu ima niz različitih uloga, a  općenito možemo reći da B vitamini djeluju najbolje kada se međusobno kombiniraju.

Smatramo ih neophodnima za:

  • razgradnju ugljikohidrata do glukoze, pri čemu nastaje energija
  • razgradnju masti i proteina
  • zdravlje kože i kose
  • zdravlje očiju i usne šupljine
  • pravilan rad jetre te probavnog sustava u cijelosti.

Vitamini B skupine dobro se apsorbiraju iz probavnog trakta, osim u slučajevima malapsorpcije.

Zašto su važni vitamini B skupine?

Tiamin (Aneurin ili Vitamin B1)

Svaka stanica našeg tijela treba tiamin, a osobito je važan za rad živčanog sustava.Naime, tiamin sudjeluje kao koenzim u procesu stvaranja neurotransmitera acetilkolina (tvari koja kemijski prenosi poruke među živčanim vlaknima). Esencijalan je i za metabolizam ugljikohidrata, tj. njihovu pretvorbu do jednostavnog šećera, glukoze.

Vitamin B1 djeluje “ruku pod ruku” s vitaminima B2 i B3 te ga se stoga savjetuje uzimati kao dio multivitaminskih proizvoda ili proizvoda koji sadrže sve vitamine B skupine.

Riboflavin (Laktoflavini, Vitamin G) nazivaju i faktorom rasta, odnosno disanja stanica. Uključen je metabolizam masti, uglikohidrata i proteina. Važan je i za očuvanje zdravlja kože i sluznica, rožnice oka  te živčanih ovojnica. Sudjeluje i kao koenzim u oksidativno-redukcijskim procesima. Važan je za očuvanje integriteta membrana eritrocita.

Niacin (Nikotinska kiselina, Nikotinamid ili Vitamin B3) tijelo koristi za oslobađanje energije u metabolizmu ugljikohidrata, a smatra se korisnim i kod sniženja razine kolesterola u krvi te na taj način pridonosi očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.

Pantotenska kiselina ponekad se naziva i vitaminom B5. Uključena je u procese nastajanja energije te u stvaranje hormona i neurotransmitera. Sastavni je dio koenzima A i ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina.

Piridoksin (vitamin B6) tijelo koristi u razgradnji ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Važan je za stvaranje eritrocita te u očuvanje imunološkog i živčanog sustava. Često ga se savjetuje za ublažavanje jutarnjih mučnina te smanjenje rizika od bolesti kardivaskularnog sustava.

Jedan od najpoznatijih predstavnika iz skupine B vitamina svakako je folna kiselina (vitamin B9). Poznato je da je folna kiselina važna za sintezu DNK te rast i diobu stanica. Možemo je naći u gotovo svim tkivima, a veće količine skladište se uglavnom u jetri. Pričuve folne kiseline su relativno male, a dnevne potrebe za njom velike. Primjena folne kiseline primarno se veže uz trudnoću zbog njenog učinka na sprječavanje razvoja defekata neuralne cijevi djeteta. Iz tog je se razloga osobito savjetuje uzimati u prvom tromjesečju trudnoće, no brojni stručnjaci savjetuju povećati unos folne kiseline za vrijeme čitave trudnoće i dojenja. Povećane potrebe za folnom kiselinom izražene su i kod prekomjernog konzumiranja alkohola, anemija, hemodijalize, te različitih crijevnih bolesti i malapsorpcijskog sindroma.

Cijanokobalamin (vitmin B12) je u vodi topiv vitamin s vrlo važnom ulogom u različitim metaboličkim putovima te stvaranju krvnih stanica. Sudjeluje kao koenzim u procesu sinteze DNK te u intracelularnom metabolizmu, rastu i prehrani svih stanica. Možemo reći da je B12 potreban gdje god se stanice množe. Za razliku od drugih vitamina tijelo ga može sintetizirati. No, s obzirom da se stvara u debelom crijevu, gdje se ne može apsorbirati, u organizam ga ipak moramo unositi hranom.

Kako osigurati dovoljno vitamina B skupine

Najbolji prirodni izvori vitamina B skupine su pekarski kvasac, jetra, cjelovite žitarice, riža, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće te brojne druge namirnice.

Nedostatak tiamina

Iako je nedostatak tiamina rijedak, češće se javlja kod osoba koje prekomjerno konzumiraju alkohol, jer alkohol utječe na apsorpciju tiamina. Njegov nedostatak može nastati kao posljedica smanjenog unosa, ali i povećanih potreba (npr. u trudnoći) te kao kombinacija tih dvaju uzroka. Najpoznatiji poremećaj koji nastaje zbog nedostatka tiamina naziva se BERIBERI (što u prijevodu znači “ne mogu, ne mogu”), no on je u razvijenim zemljama dosta rijedak. Kako je tiamin lako topiv u vodi, brzo se izlučuje iz organizma te je njegov nedostatak moguć i pri normalnoj prehrani. Povećani unos tiamina savjetuje se kod alkoholizma, bolesti jetre i žuči, dugotrajnih infekcija, stresa te pojačanog rada štitnjače.

Nedostatak riboflavina može dovesti do kožnih promjena (seboroički dermatitis), ali i uzrokovati preosjetljivost očiju na svjetlo. Uzimanje dodatnih količina riboflavina uglavnom se preporučuje djeci i starijim osobama.

Dodatne količine savjetuju se i kod alkoholizma, bolesti jetre i žuči, dugotrajnih infekcija, stresa i opekotina. Osobito se preporučuje kod sindroma kroničnog umora. Osobe koje boluju od katarakte također bi trebale povećati unos vitamina B2. Nedostatak vitamina B2 povezan je najčešće s nedostatkom tiamina i nikotinamida.

Nedostatak niacina dovodi do bolesti poznate pod nazivom PELAGRA, a koja se očituje promjenama na koži, sluznicama, probavnom traktu te živčanom sustavu. Pelagra se najčešće javlja kod kroničnih alkoholičara, osoba čija je prehrana siromašna proteinima te u slučaju nedostatka više vitamina B skupine.

Pelagru često nazivaju i bolesti 3D, zbog simptoma koje izaziva: dermatitis, dijareja, demencija. U neprepoznatim i neliječenim slučajevima može dovesti i do 4D, odnosno smrti ili “death”.

Ime pantotenske kiseline dolazi od grčke riječi “panthos” što u prijevodu znači svugdje prisutna. Zaista je pantotenska kiselina vrlo rasprostranjena u prirodi, a njezin nedostatak iznimno rijedak.  Može se očekivati kod osoba koje prekomjerno uzimaju alkohol.

Blagi nedostaci piridoksina  česti su kod djece i starijih osoba. Dobri izvori piridoksina su avokado, banane, kvasac, soja, suncokretove sjemenke, orasi... Rezerve folne kiseline u tijelu su relativno male, a potrebe za dnevnim unosom velike. Kao posljedica nedostatka folne kiseline može se razviti megaloblastična anemija. Nedostatak folne kiseline češći je kod alkoholičara.

Nedostatak cijanokobalamina možemo očekivati kod vegetarijanaca koji ne provode suplementaciju B vitaminima, kao i kod starijih osoba. U slučaju dugotrajnog nedostatka vitamina B12 može se razviti PERNICIOZNA ANEMIJA. Cijanokobalamin prolazi kroz posteljicu i izlučuje se u majčinu mlijeku.


časopis pitajte nas