Natrag

Koenzim Q10

Koenzim Q10 kao prirodna tvar prisutan je u svakoj tjelesnoj stanici. Stoga u stručnoj literaturi i nosi naziv ubikinon (ubiquitus – svugdje prisutan). U tijelu ima važnu funkciju u završnoj fazi energetskog metabolizma stanice, jer sudjeluje u dobivanju osnovne jedinice stanične energije – molekule ATP.

Iz povijesti


CoQ10 prvi put je izolirao dr. Frederick Crane u Wisconsinu, SAD, 1957. god. iz mitohondrija goveđeg srca. Iste godine dobiva i ime ubikinon, a daje mu ga prof. Morton iz Velike Britanije, želeći takvim imenom pokazati da se radi o ubikvitarnom (svugdje prisutnom) kinonu. 1958. god. prof. Karl Folkers sa suradnicima određuje točnu kemijsku strukturu CoQ10. Sredinom 60-tih godina 20.tog stoljeća prof. Yamamura, Japan, prvi počinje koristiti koenzim Q7 (spoj slične građe) u liječenju kognestivnog srčanog zatajenja. 1978. godine Peter Mitchell dobiva Nobelovu nagradu za svoj doprinos razumijevanju energetskog prijenosa u biološkim sustavima (čime je potvrđena i uloga CoQ10 u prijenosu energije)

Svojstva 



Koenzim Q10 je esencijalna, vitaminu slična tvar, topiva u mastima. U njegovoj građi sudjeluju ugljik (82.08%), vodik (10.51%), kisik (7.41%). Nastaje u svim tkivima sisavaca iz aminokiselina tirozina i fenilalanina te iz acetil-CoA. 
Njegov poluživot u tkivima iznosi između 50 i 125 sati.


Koenzim Q10 u organizmu 



Normalne vrijednosti CoQ10 u plazmi su 0.30 – 3.84 μg/mL. Srce, jetra, bubreg i gušterača su ogani koji ga sadrže u najvećoj koncentraciji. On omogućuje nastanak energije u stanicama tih organa, pa njihova sposobnost da obavljaju svoje fiziološke zadaće ovisi o dovoljnoj količini CoQ10. Starenjem tijelo gubi sposobnost sinteze potrebnih količina CoQ10, a prema nekim saznanjima proizvodnja se smanjuje za čak 80%. Q10 je koenzim barem triju mitohondrijskih enzima (kompleks I, II i III), kao i enzima u drugim djelovima stanice. On sudjeluje u transportu elektrona i protona, te na taj način omogućuje stvaranje energije kod aerobnih organizama. 
Koenzim Q10 sudjeluje u transportu protona i elektrona, te na taj način omogućuje stvaranje energije kod aerobnih organizama. U svom reduciranom obliku CoQ10 je izrazito snažan antiokisdans. CoQ10 sprječava oksidaciju LDL kolesterola te regeneraciju vitamina E. CoQ10 stabilizira stanične membrane, te na taj način štiti stanice od fizioloških metaboličkih oštećenja.




Zašto je važan CoQ10?


S obzirom na njegovo djelovanje CoQ10 se danas često primjenjuje u terapiji sindroma kroničnog umora. Naime, sindrom kroničnog umora karakterizira trajni ili ponavljajući osjećaj umora neobjašnjivog porijekla, koji nije uzrokovan fizičkim naporom te ne prestaje u mirovanju. Suplementacija CoQ10 omogućuje adekvatnu proizvodnju ATP-a, a time i stvaranje dovoljne količine energije te se stoga u ovom stanju preporučuje njegovo dodatno uzimanje. Uzimanje CoQ10 danas se često savjetuje i kod kroničnog popuštanja srca. Njegov dodatak standardnoj terapiji poboljšava funkcionalne i hemodinamske parametre srčanog rada, povećava fizičku sposobnost, poboljšava kvalitetu života, smanjuje učestalost pojave komplikacija te smanjuje broj lijekova koji se koriste u standardnoj terapiji.


Kako osigurati dovoljno CoQ10? 



Ako se čovjek pravilno i raznovrsno hrani biološko vrijednim namirnicama, on će do određene starosne dobi svoje dnevne potrebe za koenzimom Q10 pokriti iz hrane i vlastite proizvodnje u jetri. Međutim jednostrana prehrana, izloženost stresu, razne bolesti i sve dulji životni vijek stvaraju potrebu za nadopunom tog koenzima u svakodnevnoj prehrani. Danas je, naime, pouzdano utvrđeno da se koncentracija koenzima Q10 u stanicama sa starošću smanjuje.Kod 40-godišnjaka umanjena je za oko 30%, a kod osoba starijih od 60 godina čak i do 60% u odnosu na 20-godišnjake. Nedostatak CoQ10 uočen je kod zatajivanja srca, ishemijske bolesti srca (angina pektoris, infarkt), moždanog udara te parodontoze. 
No, brojna klinička ispitivanja (na životinjama i ljudima) su pokazala manjak CoQ10 i u čitavno nizu drugih bolesti poput kardiomiopatija, degenerativnih mišićnih bolesti, Parkinsonove bolesti, Huntingtonove bolesti te u nekim malignim bolestima. Uzroci koji dovode do manjka CoQ10 u organizmu mogu biti različiti. Kao što smo već istakli u starijoj životnoj dobi moguć je manjak CoQ10 zbog smanjene sinteze. Stres i infekcije također smanjuju njegovu razinu u organizmu. Manjak CoQ10 u organizmu može biti povezan i s nedostatnim unosom putem hrane kao npr. kod kronične malnutricije i kaheksije, ali i s povećanom razgradnjom kao u stanjima iscrpljenosti. I uzimanje nekih ljekova može dovesti do manjka CoQ10 (statini, beta-blokatori, triciklički antidepresivi, fenotiazini....) Manjak CoQ10 u organizmu na jednostavan se način može nadoknaditi uzimanjem suplemenata koji sadrže CoQ10.

 


časopis pitajte nas