Natrag

Cink

Cink je jedan od najznačajnijih minerala za naše tijelo. Po svojem značaju za terapiju i profilaksu bolesti smatra se jednakovrijednim kao i minerali kalcij, željezo, magnezij...

Iz povijesti

Otkriven je u Njemačkoj 1500.god., a otkiro ga je Andreas Marggraf. Ime mu dolazi od njemačke riječi “zink”.

Svojstva         

Cink je plavičasto-svijetlosivi metal.

Cink u organizmu

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu.

Zašto je važan cink?

Smatra se da cink djeluje kao potpora imunološkom sustavu. Važan je za sintezu DNK, potreban je za cijeljenje rana te očuvanje osjetila okusa i mirisa. Također potiče normalan rast i razvoj, osobito za vrijeme trudnoće, djetinjstva i adolescencije. Jednom od najznačajnijih uloga cinka svakako se smatra njegov utjecaj na imunološki sustav. Naime, cink utječe na stvaranje i aktivaciju T-limfocita, bijelih krvnih stanica koje su nam važne u borbi protiv infekcija. Kada se provede suplementacija cinkom kod osoba s njegovom niskom razinom, broj T-limfocita u krvi poraste kao i sposobnost za svladavanje infekcija. Istraživanja govore u prilog primjeni cinka i kod prehlada, jer dosadašnji rezultati pokazuju da unos dodatnih količina cinka može skratiti trajanje i težinu prehlada.

Suplementacija cinkom pokazala se uspješnom i za cijeljenje rana, ali samo kod osoba koje imaju sniženu razinu cinka u organizmu, dok kod osoba s normalnom razinom taj postupak nije dao rezultata. 

Kako osigurati dovoljno cinka?

Cink je prilično zastupljen u hrani različitog porijekla. Pravilnom prehranom dnevno ga se unosi između 8 i 14 g. Kamenice sadrže više cinka po obroku nego bilo koja druga namirnica, no, ipak su glavni izvor cinka u prehrani crveno meso i iznutrice. Drugi važni izvori su grašak, orašasti plodovi, hrana morskog porijekla, cjelovite žitarice i sl. Nedostatak cinka najčešće se javlja u slučajevima nekvalitetne prehrane, tj. Njegova nedovoljnog unosa ili smanjene apsorpcije, te povećanog gubitka ili povećanih potreba za cinkom. Na apsorpciju cinka može utjecati više faktora, a među najčešće spominjanima su fitati. Znaci deficijencije cinka uključuju zastoj u rastu, gubitak kose, dijareju, zakašnjelo spolno sazrijevanje, impotenciju, očne i kožne lezije te gubitak apetita. Također mogu postojati i znaci gubitka tjelesne težine, usporeno cijeljenje rana i poremećaji okusa. Vegetarijancima je prosječno potrebno oko 50% više cinka u odnosu na osobe koje konzumiraju meso, i to zbog smanjene apsorpcije cinka iz hrane biljnog porijekla. Nedostatak cinka primijećen je i kod 30–50 % alkoholičara, jer konzumiranje alkohola smanjuje njegovu apsorpciju.

Također se alkoholičari često nedovoljno i nekvalitetno hrane tako da se taj nedostatak dijelom može pripisati i smanjenom unosu cinka hranom. Nedostatak cinka može biti povezan i s unosom većih količina željeza (više od 25 mg) koje se primjenjuju u liječenju anemije, jednog od ozbiljnijih javnozdravstvenih problema današnjice. Naime, smatra se da željezo negativno utječe na apsorpciju cinka. Kako bi se izbjegao taj problem, savjetuje se željezo uzimati između obroka. Dnevne potrebe za cinkom za odrasle žene su oko 12 mg dok su za odrasle muškarce 15 mg. Cink je vrlo značajan i u prehrani djece, a dnevne potebe za tim važnim mineralom iznose oko 10 mg.


časopis pitajte nas